»Isticanjem lika sv. Benedikta zapravo ističemo evanđeoske vrednote koje su u korijenima Europe. Čitavo je Benediktovo Pravilo, naime, protkano Svetim pismom. Podsjećanjem na duhovnu ostavštinu toga velikoga svetca podsjeća se da Europa ne smije i ne može graditi jedinstvo samo na gospodarskom polju, niti samo na političkom polju, nego mora biti svjesna da su u temeljima zajedničkoga europskoga »mi« duhovne, evanđeoske vrednote.« »Treba podsjetiti na korijene onoga što sv. Benedikt naziva 'mukom poslušnosti', a tiče se same srži vjere: čovjek nije na ovome svijetu da bi činio ono što želi, da bi provodio svoju samovolju, nego je pozvan vršiti volju Božju, a u drugome je, slušajući ga, pozvan prepoznavati Božji autoritet koji ga poziva na zajedništvo.«
S brojnim talijanskim izaslanstvom koje je nedavno u Zagreb dopratilo baklju mira sv. Benedikta bio je i o. Augusto Ricci, apostolski administrator glasovite benediktinske opatije Montecassino. Riječ je o teritorijalnoj opatiji, tj. opatiji čiji opat ima sve dužnosti i ovlasti dijecezanskoga biskupa na teritoriju koji pripada opatiji. Stoga opata Montecassina imenuje papa, a služba apostolskoga administratora prijelazno je rješenje do imenovanja novoga opata. Prije prošlogodišnjega imenovanja na novu službu o. Ricci je bio prior benediktinskoga samostana Sacro Speco u Subiacu. Gost iz Montecassina rado se odazvao na razgovor za Glas Koncila, kako bi čitatelje upoznao s nekim zasadama duhovnosti sv. Benedikta.

Duh sv. Benedikta u životu Europe

Kao monah benediktinske zajednice u Subiacu i sadašnji apostolski administrator opatije Montecassino, možete li nam pobliže prikazati značenje tih mjesta za benediktinsku zajednicu i na povijesnoj karti Europe?

O. RICCI: U Subiacu je sv. Benedikt započeo svoj monaški život, najprije tri godine kao eremit, a potom je okupio oko sebe učenike i osnovao prvu monašku zajednicu, koja je bila podijeljena na 12 malih samostana. Tu je svetac boravio između 500. i 529. godine. Jedno od najznačajnijih mjesta koja čuvaju spomen na sv. Benedikta jest špilja u kojoj je molio tri godine, zove se Sacro Speco i nalazi se u sklopu samostana sv. Benedikta. U Subiacu je i samostan sv. Skolastike, jedan od 12 samostana koje je sv. Benedikt osobno osnovao. Subiaco, dakle, čuva uspomenu na početke benediktinskoga života.

Montecassino je pak mjesto gdje je sv. Banedikt razradio i napisao konačni oblik Pravila. O sv. Benediktu i njegovu Pravilu već je s divljenjem govorio papa Grgur Veliki krajem 6. stoljeća. Pravilo je na Zapadu bilo općeprihvaćeno u 9. stoljeću, a tijekom stoljeća proširilo se, do danas, na cijeli svijet.

Premda je javnost u Hrvatskoj već mogla upoznati inicijativu »Baklja mira sv. Benedikta«, biste li još jednom ukratko podsjetili na nju?

O. RICCI: Riječ je o inicijativi koje je započela prije dvadesetak godina u tri grada vezana uz život sv. Benedikta. Uz dva spomenuta, Subiaco i Montecassino, tu je i Norcia (lat. Nursia), gdje je sv. Benedikt rođen. Potom se inicijativa proširila i na inozemstvo. Ove je godine izabrana Hrvatska kao nova članica EU-a. Riječ je o znaku koji želi uprisutniti duh sv. Benedikta ne samo u Italiji, niti samo u samostanima kojih ima po cijeloj Europi i na drugim kontinentima, već općenito u životu Europe.

Doprinos miru, suradnji i napretku naroda

Apostolsko pismo kojim je papa Pavao VI. 1964. godine proglasio sv. Benedikta zaštitnikom Europe nosi naslov »Pacis nuntius - Glasnik mira«. Obično se nekako uz mir vezuju drugi svetci, primjerice sv. Franjo...

O. RICCI: Treba podsjetiti da je papa Pavao VI. napisao to apostolsko pismo u povodu ponovne posvete crkve u Montecassinu. Bio je to znakovit trenutak, 20 godina nakon što su opatija i crkva u potpunosti razoreni u savezničkom bombardiranju. U tom je času papa želio uputiti poruku mira, ističući tu riječ koja je važna u rječniku sv. Benedikta, u vremenu koje je također bilo prožeto hladnoratovskim napetostima. I danas imamo pred očima Europu koja još uvijek s mukom traži jedinstvo u gospodarskom i političkom smislu, a koja je velikim dijelom zaboravila na svoje kršćanske korijene. Isticanjem lika sv. Benedikta zapravo ističemo evanđeoske vrednote koje su u korijenima Europe. Čitavo je Benediktovo Pravilo, naime, protkano Svetim pismom. Podsjećanjem na duhovnu ostavštinu toga velikoga svetca podsjeća se da Europa ne smije i ne može graditi jedinstvo samo na gospodarskom polju, niti samo na političkom polju, nego mora biti svjesna da su u temeljima zajedničkoga europskoga »mi« duhovne, evanđeoske vrednote. Proglašavanjem sv. Benedikta zaštitnikom Europe papa je zapravo poručio da dosljedno življenje evanđelja pridonosi miru, suradnji i napretku naroda, u Europi i šire.