Međusobna usklađenost administrativno-teritorijalnih, financijsko-poreznih, radno-socijalnih, mirovinsko-zdravstvenih propisa osnovni je uvjet gospodarskoga oživljavanja. Takva usklađenost nije još postignuta. Nisu svi jednaki pred zakonima.
Nuđenje reformi u svrhu navodne globalizacije i europeizacije, tobože radi poboljšanja života maloga čovjeka, daleko je od stvarne skrbi za opće dobro. Sadašnja socijalna ugroženost građana očituje se i dalje u smanjenju kupovne moći, povećanju životnih troškova, neprimanju plaće za obavljeni rad, otkazima, zaostajanjem mirovina za plaćama, padom zdravstvenoga standarda i sl. Na sve te pojave vladajuće strukture ne pronalaze zadovoljavajuće odgovore. Problemi i pogreške koje nastaju u ignoriranju pojedinih poteškoća ili neuvažavanju njihove važnosti tumače se kao pojedinačni slučajevi, a ne kao opća pojava. Umjesto rješavanja stvarnih uzroka upućuje se na sporedne stvari. Naglašavaju se nesigurni dokazi rasta standarda umjesto poduzimanja gospodarskih mjera koje otvaraju mogućnost novih radnih mjesta i novih pogona ili povećanje izvoza. Zato Hrvatska danas uvozi hranu, a izvozi perspektivne mlade stručnjake. Privremeno se ublažavaju pojedini slučajevi socijalne ugroženosti, ali se ne otklanjaju.

Nered i nesnalaženje u provedbi reformi na području radnoga, mirovinskoga i zdravstvenoga osiguranja, međusobna nesuradnja poslodavaca, sindikata i politike, postali su trajno stanje. U tome nitko nije nedužan. Država nastoji rasprodati sve najvrjednije što ima. Sindikati radnika i službenika traže isplatu pripadajućih prava prema kolektivnim ugovorima, ne uvažavajući činjenicu da se ne stvaraju nove vrijednosti, da nema pravog izvoza proizvoda te da stoga nema prihoda ni novca. Radnici nekih komunalnih poduzeća ne odvoze smeće jer nemaju kamo. Isto je s ponašanjem javnih i državnih službenika i njihovih sindikata. Pojedini sindikalni čelnici vrijeđaju pojedine gospodarstvenike i čelnike lokalne ili državne vlasti i obratno, ne uvažavajući okolnost da istodobno drugi njihovi sugrađani ne primaju plaću ili ostaju bez posla. Svatko sebično traži samo svoje pravo bez uvažavanja poteškoća svojega sugrađanina. Solidarnost kao osnovno načelo društvene suradnje svedena je na minimum, a ponegdje i nestala. Malotko uzima u obzir specifične različite razloge zbog kojih su pojedini poslodavci došli u poteškoće ili nemogućnost izvršavanja svojih obveza prema zaposlenicima. Birokracija je nabujala u općinama i gradovima. Državna tijela ne plaćaju uredno za isporučenu robu ili usluge. Poslodavci, ako ne žele propasti, moraju smanjivati broj zaposlenih i smanjiti aktivnosti ili staviti proizvodnju u mirovanje. Slično se događa i u poljoprivredi i obrtu, ali i drugim samostalnim djelatnostima.