U vremenu kad država želi »roditeljski« krojiti budućnost i djeci s roditeljima i djeci bez njih, te kad automobil postaje važniji od čovjeka, ljude u borbi za opstanak vodi vjera u Boga i čovjeka.
Između roditelja i djece nerijetko se ispriječi država svojim zakonima, koji nisu uvijek dobri. To se događa i u vezi s cijepljenjem djece. O tome je u »Večernjem listu« pisala Ivana Rimac Lesički. U tekstu se navodi da samostalna odluka roditelja o tome hoće li cijepiti svoju djecu nije njihovo ustavno pravo te da je obveza cijepljenja u skladu sa zakonom i Ustavom. To je utvrdio Ustavni sud rješenjem kojim je odbijen prijedlog ocjene ustavnosti obvezne imunizacije djece. Rasprava je do razine Ustavnoga suda došla na prijedlog koji je podnio bračni par Gašprotić iz Gračišća i udruga »Život ili cijepljenje« iz Zagreba, a reagirali su nakon niza prijava mogućih štetnih posljedica na zdravlje djece: »Obvezna imunizacija u Hrvatskoj krši upravo to pravo roditelja - pravo da odgajaju djecu prema vlastitim uvjerenjima, smatraju predlagatelji, koji su kao argument naveli i diskriminaciju necijepljene djece jer se ne mogu upisati u vrtić ili školu. Država ne jamči građanima da nakon cijepljenja ne će obolijevati od bolesti protiv kojih su se morali cijepiti«, stoji u Večernjaku. Tako država na sebe preuzima brigu o posljedicama cijepljenja. Ustavni sud odbacio je odluku roditelja koji ne žele cijepiti djecu, a uvažio stav Ministarstva zdravlja da je pravo djeteta na zdravlje više od prava roditelja na (pogrešan) izbor. Pravom djece na zdravlje, kako se navodi, Sud smatra i odbijanje upisivanja necijepljene djece u vrtić i školu. U svemu ima i nešto dobra jer iz Ministarstva zdravlja najavljuju veću raspravu o slobodi (ne)cijepljenja djece, o čemu bi raspravljali roditelji. Tim više što se roditelji kažnjavaju, to jest djeca preko roditelja jer im se zabranjuje upis u vrtić pa čak polazak i u školu. Osamnaest zemalja u Europskoj uniji daje slobodu roditeljima, to jest slobodan izbor (ne)cijepljenja djece. Ne može se zamisliti tako strog stav u kojem je država stala na stranu zakona po kojem se djeca moraju cijepiti pa i pod cijenu nuspojava.

Nalik na razmišljanje doktora Mengelea?

Na sudsku odluku reagirale su, kako piše u »Slobodnoj Dalmaciji«, Javorka Luetić i dr. Đula Rušinović Sunara, koja je doslovno rekla: »Odluka je donesena na temelju pogrešnih pretpostavki, ona je i nama i svim građanima na štetu, jer u svim konvencijama jasno stoji da mi imamo pravo izbora i da viši interesi ne postoje. U jednom je dijelu Ustavni sud Konvenciju o pravima djeteta tumačio potpuno suprotno tumačenjima razvijenih europskih zemalja, a takvo tumačenje je osnova za kažnjavanje hrvatskih roditelja. Mi ne propitujemo štetnost ili korisnost cjepiva, već opravdanost zakidanja nečije slobode.« Kako je objasnila, »pravo na zdravlje je pogrešni izričaj za nešto što se zove pravo na dostupnu zdravstvenu zaštitu najvišeg mogućeg standarda«. »Prema konvencijama, nitko nema pravo neku osobu oštetiti u njenom osobnom pravu na temelju prava njegove okoline. I sasvim je upitno što se uopće narušava u zdravlju okoline da bi prisila bila toliko neophodan način postupanja? Mi propitujemo prisilu i represije, a oni pričaju o štetnosti cjepiva!? Zato treba naći način da se o pravnim pitanjima ne raspravlja kroz prizmu medicine, već isključivo prava«, smatra dr. Rušinović. Dodala je u razgovoru da je umjesto organiziranje edukacije i dostupnosti informacije nekome lakše naređivati. »Zar to nije malo nalik na razmišljanje doktora Mengelea?«, pita se ta poznata liječnica.